Dijalog i tolerancija
Da li se zapitate, u žurbi svakodnevnice i brzini ovog prolaznog života, koliko smo zapravo svi mi, iako povezani više nego ikad sredstvima moderne tehnologije, postali usamljeni i gluvi za riječ naših bližnjih, kao i oni za našu? Svoju duhovnost i duševnost smo izgubili na kratkom putu do početka kraja modernog čovjeka bez vrline. Mi ne znamo da saslušamo ni sebe, a ni bližnje: postali smo stijene. Nema dijaloga, nema raz-umijevanja: monolog i autoritarnost su novi vladari. Upravo o ovome nam pripovjeda Đuro Šušnjić u svojoj čuvenoj knjizi „Dijalog i tolerancija“. Koliko smo mi postali strani jedni drugima i šta nas je natjeralo na to? Naša nova priroda, ovo novo doba? Kako to da je nestalo spontanosti u našem ponašanju i iskrenosti u našem glasu? Savremeni proces rada je od nas napravio žive robote, žive igračke u rukama sadašnjih vlastelina. Dugo radno vrijeme prožeto diferencijacijom i specijalizacijom rada nas je usmjerilo na „druženje“ sa tehnikom i te