Utisci
Tek nakon završene posjete Centru 1. jun shvatila sam da okrutna igra života svako ljudsko biće na ovoj planeti daruje ili kazni bar jednom od dvije mogućnosti: pomoći ili biti taj koji prima pomoć. Da bih to uvidjela, trebalo je da vidim mališane koji borave u već pomenutom Centru, od kojih neki od njih nisu ni svjesni napora koji svakodnevno ulaže osoblje ovog centra da bi im život učinilo što „normalnijim“. Ovdje bih se osvrnula na staru zagonetku: šta je to normalnost, koje su njene karakteristike i pojavni oblici? Nužno preskačući svu priču kliničke i socijalne psihijatrije i socijalne patologije, daću jedan zdravorazumski sud: normalno je ono što ne škodi drugima i sebi u mjeri u kojoj je to u skladu sa društvenim očekivanjima. Zato smatram da je posao ovog Centra od izuzetne važnosti za cjelokupno naše društvo. Djeca koju smo mogli vidjeti tamo su pravi zarobljenici vječite igre dobra i zla, sreće i nesreće, radosti i tuge. Najveći broj nas nikad neće uspjeti da razum...