Sjećanje
Kad sam bila na drugoj godini fakulteta počela sam da posjećujem pozorište i upoznala jednu damu koja se zove Marija. Ponudila mi je kartu za predstavu "Malograđanska svadba" i išle smo da gledamo zajedno. Nakon predstave smo malo prošetale. Pitala me o svemu i svačemu i, naravno, o momcima. Rekla sam joj što i sad govorim: sviđ aju mi se oni kojima se ne sviđam, a i ja se svidim onima koji mi se ne dopadaju. Na to mi je ispričala da je i mala slično iskustvo, da se udala za čovjeka kojeg je voljela ali nikad nije "izgorela", bilo je to veliko poštovanje itd. I tada smo se približile Visećem mostu, magla je bila svuda oko nas, ta scena mi je djelovala kao iz crtaća o čarobnjaku Merlinu, koji savjetuje dijete. I ja sam rekla da ne želim tako da završim, da želim nekog zaista da volim bez uslovljavanja, laži, tajni... Ona je rekla da moram da tražim i da vjerujem. To i radim.