Sjećanje
Kad sam bila na drugoj godini fakulteta počela sam da posjećujem pozorište i upoznala jednu damu koja se zove Marija. Ponudila mi je kartu za predstavu "Malograđanska svadba" i išle smo da gledamo zajedno.
Nakon predstave smo malo prošetale. Pitala me o svemu i svačemu i, naravno, o momcima. Rekla sam joj što i sad govorim: sviđaju mi se oni kojima se ne sviđam, a i ja se svidim onima koji mi se ne dopadaju. Na to mi je ispričala da je imala slično iskustvo, da se udala za čovjeka kojeg je voljela ali nikad nije "izgorela", bilo je to veliko poštovanje itd. I tada smo se približile Visećem mostu, magla je bila svuda oko nas, ta scena mi je djelovala kao iz crtaća o čarobnjaku Merlinu, koji savjetuje dijete.
I ja sam rekla da ne želim tako da završim, da želim nekog zaista da volim bez uslovljavanja, laži, tajni... Ona je rekla da moram da tražim i da vjerujem. To i radim.
Nakon predstave smo malo prošetale. Pitala me o svemu i svačemu i, naravno, o momcima. Rekla sam joj što i sad govorim: sviđaju mi se oni kojima se ne sviđam, a i ja se svidim onima koji mi se ne dopadaju. Na to mi je ispričala da je imala slično iskustvo, da se udala za čovjeka kojeg je voljela ali nikad nije "izgorela", bilo je to veliko poštovanje itd. I tada smo se približile Visećem mostu, magla je bila svuda oko nas, ta scena mi je djelovala kao iz crtaća o čarobnjaku Merlinu, koji savjetuje dijete.
I ja sam rekla da ne želim tako da završim, da želim nekog zaista da volim bez uslovljavanja, laži, tajni... Ona je rekla da moram da tražim i da vjerujem. To i radim.
Comments
Post a Comment