Kost u grlu

Da li smo svi mi žrtve beskrupuloznog sistema moći? Ili smo tvorci te iste beskrupupulozne moći? U opakoj igri politike i ekonomije, koliko prosječan građanin gubi, a koliko dobija vještim pokretima poluga moći?

            Od trenutka kada bivamo rođeni, na najveći broj nas se lijepe etikete. Prvo: prezime. Pa onda ime. Kako živimo u Crnoj Gori, na nas se lijepe etikete pripadnosti određenom plemenu. Onda: stanovnik određene regije, grada, opštine, naselja. Bivamo prepoznati kao pripadnici određene vjeroispovjesti. Na red dolazi lijepljenje etikete nacionalnosti. Tu je izbor širok, jer je u nas spektar nacionalnosti raznovrstan. Tu je i determinanta: četnici ili partizani. Ideološka predispozicija, naša loša verzija desnice i ljevice. Do svoje osamnaeste godine svi mi bivamo višestruko izlijepljeni protiv svoje volje. A onda nam priznaju pravo da iskažemo ono što mislimo.

            Nemate pojma koliko puta sam poželjela da promjenim ime, prezime, vjeroispovjest, nacionalnost. Vjerujem da nisam jedina. Izrastajući u zrelu osobu i akademsku građanku, shvatila sam da je determinizam mnogo moćniji od volje ličnosti i da nema uticaja samo u filosofskoj i sociološkoj sferi, već i u socijalnoj-u kojoj svi mi, pa i teoretičari, živimo. I tu mi, do neke dvadesete godine, malo udjela imamo. A onda sam shvatila da je uzaludno razmatrati cijelu stvar sa kritički negativnog stanovišta. To zahtijeva puno vraćanja u prošlost za koje ja i slični meni nemamo vremena ako želimo mijenjati sadašnjost radi bolje budućnosti. Jedan identitet mi je dat- nosiću taj bedž cijelog života. Ne smijemo se stidjeti identiteta i etiketa koje nam sociološki, socijalno, kulturološki, antropološki i na druge načine bivaju priljepljene u toku odrastanja, već se jedino možemo stidjeti one koju sami izaberemo, punoljetni i svjesni,  vođeni pogrešnim uvjerenjima i ubjeđenjima, a koja ne odslikava pravo stanje naše ličnosti.

            Ovo je dobro teoretski uobličeno ali kakvo je stanje u stvarnosti? Šta je to navelo ljude da zamijene podatke u periodu između dva a neki i tri popisa?  I čemu sve to kad nas nije dovelo tome što su zastupali: bolji život? Pitanja za dugo razmišljanje za koje mi nememo vremena. A upravo su tu da bi nam krali dragocjeno vrijeme i odvraćala pažnju od socijalnih problema, kojih ima mnogo više od identitetskih pitanja.

            Šta ja mogu sa mojim političkim, nacionalnim ili vjerskim identitetom? Da li mogu zarađivati za život na njima? Da li su oni hrana, voda, odjeća, obuća itd. što mi zaista treba da bih živjela? Novac? Sve vrijednosti? Ne, prijatelji, naši identiteti predstavljaju sve prethodno navedeno glavnim likovima najprikazivanijeg crtaća- Crnogorska politička scena. Manipulišući osjećanjima onih koji to dopuste i dozvole im da izbace identitetska pitanja u prvi plan, glavni likovi samo uspijevaju da one koji to dopuste uvuku u igru zamajavanja i zadržavanja svojih fotelja. Nikad nisam bila jedna od takvih osoba.

            Nikada do sad mi moj identitet nije bio jasniji i prihvatljiviji a u isto vrijeme nebitniji za moje društveno djelovanje. Jer, kada skinemo sve svoje maske tj. identitete, ostaje goli život koji mi ne uspijevamo normalno održavati zbog „ekipe iz vlasti“. Zato, znam šta da radim povodom svega a znam da znate i vi.