Septembar

"U školu ne idem odavno, ali i dan danas se štrecnem na prvi septembar."

   Za mene je septembar tradicionalno mjesec vječnog vraćanja istog, kako bi rekli poklonici filosofije. To naročito kažem zbog  početka školske godine, od kojeg me dijeli više od deceniju nekih novih početaka ili krajeva, ali ovaj će biti onaj vječni. 
   I mislim da se svako od nas može pronaći tu. Sjećam se žaljenja koje smo kobajagi svi osjećali kada bi se približio kraj ljetnjim ludorijama i avanturama raznih vrsta, uz neizostavno kupanje na rijeci. Tada smo još mogli podnijeti hladnu vodu rijeke Lim i izboriti se sa njenim brzacima, što nas je učinilo sjajnim plivačima koji ne zvocaju da li je voda hladnija od prosjeka. Jer će naš prosjek uvijek biti Lim, u kojem ne vjerujem da ću se ikad više kupati. I gledajući u zalazeće sunce, koje kao da je sa sobom nosilo sve pozitivne i negativne vibracije ljeta, potajno smo se radovali dolasku nove školske godine.
   To je uvijek za mene bio novi početak starih nastojanja da sebi sjutra nađem mjesto pod suncem, parče neba koje će biti samo moje, a dijeljeno sa drugima. Svake godine sretanje istih lica u novom ruhu ili novih lica je bilo nešto što je od nas pravilo sjutrašnje ljude, prijatelje, znance ili neznance. I sve je uvijek bivalo u septembru, kao svojevrsnoj galaksiji promjena u vraćanju istom.
   Kako trenutno imam tu privilegiju da se družim sa  tinejdžerima, koji ovih dana svraćaju da me pozdrave i da podijelimo događaje koje su na nas ostavile utisak ovog ljeta, od svih čujem ono vrlo poznato: jedva smo čekali početak školske godine. Naravno, po dobrom starom scenariju, za par mjeseci će se žaliti kako jedva čekaju raspust ili mini odmor, da popiju kafu na miru :) , ali je to dobra stara laž.
  I doći će drugi septembri, uvijek sa istim obrascima i drugim mladim ljudima, koji hrle u neizvjesnu budućnost. Doći će nova lica, nove kiše, a magija jeseni će biti baš ista. 
 

Comments

Popular posts from this blog

Ментално здравље

Лице љубави

Decenija ljubavi